Dvojbe
Nisam siguran kako se pravilno kaže : Maraska ili Makarska ?
Nisam siguran niti za : otac ili ocat ?
Uglavnom pun sam nekih dvojbi ovih dana, a pravog odgovora niotkuda.
plinskaboca
uto - 06.09.2011
a da malo proradiš osnove ???
Jer, životne dolaze poslije pravopisnih!
Od zenta, u 6. rujan 2011 14:29:49
sri - 17.08.2011
ČOVJEK SE UČI DOK JE ŽIV
Moje iskustvo kaže drugačije. Čovjek ima priliku učiti dok je živ, a možda i kasnije, ali ju vrlo rijetko koristi. Oni, pak, ljudi koji uče doku su živi, su vrlo, vrlo rijetki i obično ih nazivaju mudracima.
pet - 10.06.2011
Nenasilje
Stigla mi je priča mailom. Obično dobijam svakakvih mailova, i ne prosljeđujem ih, kakve god bile obećane beneficije ili kazne ako ih ne proslijedim. Ova je priča neobična, i meni je vrijedna, i dobra, a dobru priču volim. I zapravo mi nije važno jeli priča istinita ili nije, važno je da je dobra, a dobra znači da me je potaknula na razmišljanje, da mi je protresla moj sustav vrijednosti, da je osvjetlila situaciju iz drugog kuta, da ću je se sjetiti i za koju godinu i ako još u životu dođem u sitaciju gdje bi pouka priče bila primjenjiva, pa postupim valjano, e onda zaista imam dobru priču.
Opraštanje
Dr Arun Gandhi, unuk Mahatme Gandhia i osnivač M.K.Gandhi instituta za nenasilje, u svom predavanju 9.srpnja na sveucilistu u Puerto Ricu, podijelio je slijedeću priču kao primjer 'nenasilja kod roditeljstva':
"Imao sam 16 godina i živio sam sa roditeljima na institutu kojeg je osnovao moj otac u Južnoj Africi oko 18 milja izvan Durbana, u središtu šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nismo imali susjeda, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kina.
Jednoga dana me je moj otac upitao da ga odvezem u grad gdje se održavala jednodnevna konferencija na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove kao na primjer odvesti auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra rekao mi je, 'Nađimo se ovdje u 17 sati, i ići ćemo kući zajedno.'
Nakon što sam na brzinu poobavljao sve zadatke otišao sam direktno u nabliže kino. Toliko sam bio zaokupljen dvostrukom filmskom programu u kojemu je glavnu ulogu igrao John Wayne da sam zaboravio na vrijeme.
Bilo je već 17:30 kada sam se sjetio. Dok sam otišao u servis i preuzeo auto te odjurio do mjesta gdje smo se otac i ja trebali naći bilo je već 18:00 sati. Zabrinuto me je priupitao, 'Gdje si do sada?' Bilo me je sram reći da sam gledao vestern film Johna Wayna te sam odgovorio, 'Auto nije bio gotov, zato sam trebao čekati.' Nisam znao da je on već zvao servis. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je, 'Nešto nije bilo ispravno u mojem odgoju prema tebi što ti nije dalo dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto autom propješačiti ću 18 milja (29 km) do kuće te putem razmišljati o tome.'
Tako se je on odjenuo i obuo cipele te počeo šetati u smijeru kuće. Već se bilo smrklo, ceste su bile neosvjetljene a put uglavnom nepopločan. Nisam ga mogao napustiti te sam tako pet sati i trideset minuta vozio iza njega promatrajući oca kako prolazi ovu agoniju zbog glupe laži koju sam izrekao. Tada sam čvrsto odlučio da nikada više neću lagati.
Često se sjetim te zgode i pitam se u čudu da me kojim slučajem kaznio na način kako roditelji obicno kažnjavaju svoju djecu, da li bih uopće bio naučio svoju lekciju. Ne vjerujem da bih. Bio bih kažnjen i malo bih patio te bih ponovo napravio istu stvar. Ali ova lekcija o nenasilju bila je toliko snažna da je ostala svježa u mom sjećanju kao da se dogodila jučer. To je snaga nenasilja."
"Opraštanje je odricanje od mog prava da te mrzim zbog toga što si me povrijedio."
čet - 05.05.2011
Još jedna veličanstvena misao
Ne mogu si pomoći. Jednostavno me spopadaju te veličanstvene misli. A loše je to što baš ne mogu uvijek pogoditi veličinu slova za tekst. Ova mi se čine dost velikima, ali je i takva misao, pa paše jedno sa drugim. Misao glasi:
Teško je misliti svojom glavom !
pon - 18.04.2011
Veličanstvena misao
Bio sam neki dan na moru. Spustio sam prst u more da se povežem sa čitavim svijetom. More je bilo hladno, svijet je bio hladan. I tada, u tom momentu trenutka, sam spoznao jednu veliku misao :
-Sve se odvija istom brzinom-
Poslije par minuta, provedenih u razradi i pronalaženju primjera iz života ove veličanstvene misli, popišao sam se u more i tom skromnom gestom pridono zatopljenju mora i svijeta.
sri - 06.04.2011
Kad ne znam svoje
Kad nemam svoje pameti za nešto napisati, a volim tipkati po tipkovnici za tipkanje, i pipkati po pipkovnici za pipkanje, i ipkati po ipkovnici za ipkanje, i pkati po pkovnici za pkanje i.....
Uglavnom čuo sam još jednu, a kaže :
Bolje biti pošteno jeben, nego jebeno pošten !
pon - 04.04.2011
Čuo sam
Čuo sam dvije meni pametne i smiješne istovremeno.
Prva kaže : I poštenog se čovjeka može potkupiti, samo ga treba pošteno platiti.
Druga kaže : Tapšanje po ramenu je niti metar udaljeno od udarca nogom u guzicu.
uto - 15.03.2011
Bolestan
Bolestan sam, a već dugo nisam bio. Pa sam zaboravio kako bolest mijenja svijest, a ja čak nisam bio jako bolestan.Znam da ne bih mogao trpjeti dugu i tešku bolest. Nisam ja sazdan od materijala koji trpi pritisak.Od mene se tajne saznaju nakon dva šamara. Ja nisam snažan i šutljiv muškarac širokih ramena, teške ruke i pogleda, ja sam od onih koji bi, da vide tsunami od 10 metara kroz prozor, dignuli glas u panici do falseta i vrišteći istrčali iz kuće vičući majko mojaaaa !!!
Bolset mijenja svijest, ili ju izoštrava. Moram napraviti oporuku.
sri - 03.11.2010
Što kažu u Finskoj
Jučer, na HTV-u, u nekoj emisiji koju je odabrao Đelo, a pričali su i pokazivali saune, rekli su da : " Ako ne pomaže rakija, smola ili sauna, onda je bolest neizlječiva ! "
pon - 18.10.2010
Brkata cura
U Senju kažu da je postojala neka izreka o čuvanju od senjske ruke, bure i brkate cure. Ove brkate cure su bile uskoci koji su se prerušavali u žene za potrebe raznih upada, diverzija i opačina koje su izvodili da iznervraju Mlečane, Turke i sve one koji im nikako nisu bili po volji. Možda zaista nisu brijali brkove i tako odmagali nekom uskočkom vizažistu koji ih je s puno truda pripremao za pothvate o kojima će se kasnije ispredati legende. A možda je tada brkatost u žena bila malo izraženija nego danas. Ja, pak , nekako mislim da su ipak morali malo potkratiti te svoje muževne brkove barem do mjere neke prosječno brkate žene u to doba.
